Prema zapadnjačkom shvaćanju, naši su životi omeđeni trenutkom rođenja (ili začeća) i trenutkom smrti. U tom bi intervalu, govore nam u današnje vrijeme sa svih strana, čovjek trebao ostvariti svoje potencijale, želje, snove, izliječiti tuge i traume, nadići slabosti i strahove, napredovati, biti uspješan, zdrav, voljen, usavršen, sretan, i još mnogo toga. Sve ovo treba učiniti čim prije jer život je, eto, kratak i smrt ga neminovno okončava. I Gautama Buddha je, kako nam tvrde popularne buddhističke pripovijesti, bio svjestan da je život kratak i da je smrt neizbježni kraj svakoga bića. Ipak, buddhisti su, čini se, bili malo realniji (ili možda suosjećajniji) pa su problemu “malo vremena-puno posla” pristupili na sasvim drugi način. Mogu li nam buddhističke pripovijesti ponuditi drugačiji pogled na život i smrt, što je potrebno činiti kako bi sebi i svijetu donijeli dobro i koliku bi ulogu u našoj svakodnevici trebalo imati suosjećanje? Ovo su neka od pitanja na koje će se pokušati odgovoriti 31. listopada, u zalogajnici/kafiću Darling & Shegrts.
