Na izuzetnom predavanju profesora mr. sc. Krešimira Krnica Hanumān, majmunoliki bog hinduizma, prikazan je u posebnom svjetlu – kao istinski „superjunak“ koji se prostire daleko izvan okvira mitologije. Izlaganje nas je povezalo s tisućljetnom pričom o božanstvu, ističući ne samo njegovu natprirodnu snagu i borbenost, već i duboku simboliku koja ga čini još zanimljivijim. Raspravljajući o Hanumānovoj odanosti, mudrosti i borbenosti, profesor Krnic je pokazao kako ovaj religijski lik spaja kulturne i filozofske aspekte, pozivajući nas da razmotrimo i važnost prirode u hinduizmu, gdje ona nije samo okvir za ljudsku egzistenciju, već i božanski entitet s vlastitom moći.
U četvrtak, 21. studenog, još smo jednom uronili u duboko kompleksno more indijske kulture. Profesor mr. sc. Krešimir Krnic održao je izuzetno animirajuće izlaganje o hinduističkom božanstvu Hanumānu, pod simboličnim nazivom: Superjunak Hanumān: između ljudi i bogova. Moglo bi se debatirati o broju božanstava koja hinduizam prepoznaje – prema nekim se vjerovanjima brojka kreće oko čak 33 milijuna. Zašto onda baš Hanumān? To je bilo jedno od prvih pitanja profesora Krnica, no ubrzo je svima prisutnima postalo jasno zašto.
Hanumān je zaista jedan od prvih „superjunaka“ u povijesti. Ovaj majmunoliki bog posjeduje izuzetnu snagu, borbenost, mudrost i nevjerojatnu sposobnost prilagodbe — mijenja oblik i prilazi svakoj situaciji sa specifičnom strategijom. „Monkey see, monkey do“ – je rečenica koja je nekoliko puta odjekivala kroz predavanje, uz dozu humora, ali i opravdanu relevantnost u kontekstu Hanumāna. U popularnim vizualnim prikazima, teško je ne primijetiti sličnost između njega i Marvelovih superheroja: stoički stav, naglašeni mišići, oštar pogled koji odražava potpunu pribranost. Ipak, postoji jedna sitnica. Marvel se još nije sjetio superjunaka u obliku majmuna. Nije, međutim, isključeno da neće jer, kako profesor Krnic ističe, Hanuman će postojati „do kraja svijeta“. Filmske kuće imat će dovoljno vremena da se uključe.
U šarenoj smo atmosferi lokala Darling & Shegrt’s, pažljivo pratili rasplet priče iz Vālmīkijeve Rāmāyaṇe, u kojoj je naš majmunski bog odani sluga boga Rāme. Prepoznaje Rāmu kao avataru boga Višnua i pridružuje mu se u misiji spašavanja njegove supruge Sīte, što uključuje ne samo oslobađanje Sīte, već i poraz demona Rāvaṇe. Hanumān uspijeva u svakom poduhvatu, uključujući i jedan od najnevjerojatnijih podviga – skakanje s najjužnije točke Indije na otok Lanku.
Publici je posebno zanimljivo bilo čuti kako je na Hanumāna nekoć bačena kletva. Međutim, on sam nije znao da je proklet. Zašto? Upravo zbog prirode kletve koje je takva da je Hanumān bio lišen svijesti o svojoj natprirodnoj snazi dokle god mu ih netko ne otkrije. I upravo taj trenutak otkrića (kada mu je prepričana priča o njegovom porijeklu pa i o tome kako je došlo do kletve) postaje ključan za njegovu misiju.
Priča o Hanumānu zaista je fascinantna i čini se da se razvija gotovo sama od sebe kroz tisućljeća, stalno ispreplećući mitološke, religijske i kulturne niti. Međutim, izlaganje profesora Krnica otkrilo je još jedan dubok aspekt hinduističkog pogleda na svijet, a to je odnos religije prema prirodi. Moguće je teoretizirati i donijeti zaključke, kaže Krnic, na temelju pečatnjaka veličine današnjih novčića. Naime, na njima se mogu vidjeti simboli koji sugeriraju štovanje biljaka, točnije drveta pipala, koje se spominje i u Ṛgvedi, ali je posebno značajno za buddhizam. Ova biljka, poznata po tome što je pod njezinim granama Siddhārtha Gotama postigao prosvjetljenje, simbolizira ne samo fizičku već i duhovnu povezanost između ljudskog bića i prirodnog svijeta (ili bismo barem o tome mogli polemizirati).
Iz ovog smo dijela izlaganja mogli vidjeti da su mnoge starije religije manje obilježene antropocentrizmom te da često veliku važnost, pa čak i onu božanskog karaktera, smještaju u samu prirodu. Možda je upravo tako, kroz tisućljeća i tisućljeća tradicije, došlo i do razvoja našeg superjunaka – majmunskog boga Hanumāna.
Izlaganje je završilo konstruktivnim raspravima i anegdotama iz publike, koje su dodale posebnu čar našem druženju. Kako i ne bi. Ipak su to Indolozi u pubu.
Tekst priredila Sara Lončarić
