Počeli smo. Nakon ozbiljnih priprema, nagovaranja predavača, snubljenja publike i, naravno, žrtvenih obreda koji su udobrovoljili Draganu, pokretačku snagu u Darling & Shegrts, došao je i trenutak da odslušamo prvo predavanje. A čast da otvori ovaj ciklus pripala je, kako je i red, pročelniku Odsjeka za azijske studije, dr. Goranu Kardašu. Kako se to obično piše na izvještajima s javnih događaja “… dvorana je bila premala da primi sve zainteresirane.” No, dobro, možda bi se kod Darling bila mogla ugurati još dva-tri patuljka, ali prostor je bio uistinu impresivno popunjen. Bilo je tu sadašnjih i svršenih studenata, bilo je i onih koji su studij svršili prije 30 i više godina. I nitko nije požalio što je došao. Predavač je zahvatio tešku temu i u pedesetak minuta izlaganja uspio pokazati kako misli ranih i nešto kasnijih buddhističkih mislilaca nisu bile toliko različite od pojmova koje je početkom dvadesetog stoljeća počela razvijati suvremena fizika, štoviše kako kvantna fizika i buddhistička misao imaju mnogo toga zajedničkog, barem u pogledu neodređenosti stanja pojedinih fenomena. Ne znam s kakvim je utiskom tko izišao iz Darling & Shegrts nakon predavanja i diskusije, ali za one koji su samo virili u prostoriju kroz prozor mi smo svi istovremeno i shvaćali duboku buddhističku misao i tešku suvremenu fiziku, a opet nismo razumijevali ni jedno ni drugo. A negdje iz prikrajka sigurno je virkao i g. Schrödinger.
