Kako epska povijest može utjecati na suvremenu politiku i koliko je tradicija moćna u ustroju suvremenog društva. Primjer rušenja Baburove džamije i izgradnje Rāminog hrama paradigmatski je primjer simboličke važnosti kulturnog i literarnog predloška za ustroj zajednice.
U četvrtak 14. studenog u kavani Darling & Shegrts održan je treći susret u ciklusu ‘Indolozi u pubu’. Vrlo zanimljivo predavanje pod naslovom ”Baburova džamija ili Rāmin hram. Kako je spor u Ayodhyi promijenio Indiju“ održao je dr. sc. Ivan Andrijanić, Predstojnik Katedre za indologiju.
Profesor Andrijanić govorio je o dvjestogodišnjem sporu u Ayodhyi, u saveznoj državi Uttar Pradesh, gdje je u siječnju 2024. godine, indijski premijer Narendra Modi službeno inaugurirao hram posvećen Rāmi, junaku velikoga indijskog epa Rāmāyaṇa.
Inauguraciji je prisustvovalo 8 tisuća službenih uzvanika među kojima glumačka legenda Amitabh Bachchan, Madhuri Dixit te sportaši poput slavnoga igrača kriketa Sachina Tendulkara i postava televizijske serije Ramayan koja se emitirala na nacionalnoj televiziji od 1987. do 1988. godine.
Inauguraciju su pratile tisuće sigurnosnih kamera, 20 000 policijskih službenika te oko pola milijuna posjetitelja, a događaj su popratili svi važniji svjetski mediji. Po čemu je ovaj hram toliko poseban?
Kako bismo to saznali, profesor Andrijanić pripovijedanjem nas je odveo u daleku Ayodhyu šesnaestoga stoljeća, točnije, u godinu 1528. kada je na mjestu za koje se vjerovalo da je Rām janmabhūmi to jest, mjesto Rāmina rođenja, Bābur, osnivač moghulskoga carstva, dao sagraditi džamiju Babri Masjid.
Godine 1949. u glavnu kupolu džamije udario je grom, a svjedok koji se tamo našao, u unutrašnjosti džamije, vidio je dijete Rāmu. Iste noći, Pandit Abhiram Das sa skupinom od pedesetak ljudi, provalio je u džamiju i tamo postavio lik djeteta Rāme. U narodu se proširila vijest da se lik Rāme stvorio u džamiji prilikom udara groma. Ta vijest došla je do tadašnjeg premjera Javāharlāla Nehrūa, koji je vodio sekularnu politiku, po kojoj se džamije nisu smjele pretvarati u hramove. Vlasti su potom zabranile ulazak u džamiju hinduističkim hodočasnicima, ali je indijskim svećenicima ipak dozvoljeno izvođenje pūje u samoj džamiji.
Godine 1961. muslimanska zajednica podiže tužbu zbog takvog razvoja događaja. Već spomenuta serija Ramayan, nadahnula je sljedbenike Rāme da krenu na hodočašće prema Ayodhyi, s ciljem izgradnje hrama Rāmi. Devedesetih godina sljedbenici Rāme iz svih dijelova Indije, slali su cigle za izgradnju hrama. Godine 1992. prigodom inauguracije kamena temeljca, mnoštvo ljudi porušilo je Bāburovu džamiju.
Zbog velikih tenzija između hinduističke i muslimanske zajednice, cijeli spor završio je na indijskom Vrhovnom sudu, koji je, na temelju vrijednih arheoloških iskopina, među kojima su drevni u kamenu uklesani zapis u kojemu se spominje Viṣṇu Hari sa devet reinkarnacija Viṣṇuovih, dvanaest potpornih stupova sa motivima hinduističkih božanstava te vrh odvoda tipičan za hinduističke hramove, godine 2019. donio odluku u korist hinduističke zajednice te je dozvolio graditi hram posvećen Rāmi. Vrhovni sud također je odredio dodjelu zemljišta muslimanskoj zajednicu za gradnju nove džamije.
Ubrzo je započela izgradnja hrama, a prof. Andrijanić napomenuo je kako muslimanska zajednica još uvijek nije dobila službenu lokaciju za izgradnju džamije te kako zemljište na kojemu je sagrađen hram pripada muslimanskoj zajednici koja je znatna u gradu Ayodhyi. Hoće li to uzrokovati daljnje podjele ili će ovo rješenje biti kamen temeljac u izgradnji dijaloga među zavađenim vjerskim zajednicama u Indiji, ostaje vidjeti.
Nakon predavanja, iz publike smo čuli brojne pohvale, ali i zanimljive priče onih koji su Indiju i njene hramove posjetili. Nadamo se miru u Indiji, ne bi li ju uskoro bezbrižno posjetili, a do tada željno iščekujemo slijedeće predavanje.
Tekst priredila Ivana Delić
